Domaci WW2 front

[Debeli]

papski psi će platiti u ovom životu ili u sledećem.

[Ramirez]

Ovaj slucaj sa Stanom Arnautovic je cak i Draskovic opisao u Molitvi, ako se dobro secam.

[Litt]

Strasno. Ali strasno kakav narod.

[alfa]

Мени је покојна баба причала како су она и друге жене, деца итд. бежале од усташа тако што би молили италијане да их ухапсе и да је једино тако успела да преживи, она и многи остали (ово се дешавало у Херцеговини, између Требиња и Мостара). Рекла је и да су Италијани увек били добри према њима, није било силовања, пребијања и др. као и да су им увек давали храну, онолико колико су могли. Тако да ето, бар на нечему се може бити захвалан Италијанима, колико - толико, знам да им је баба била много захвална.

[Debeli]

istina za Italijane.

[BarcaS take 2]

I moj pokojni cale je pricao da su Italijani bili poznati po tome sto su pitali da li nesto mogu da uzmu i da su to obicno placali ili cascavali. Prvi kontakt koji je imao sa Italijanima je bio jedan vojnik koji je dosao da pita da li sme da okopa malo krompira i koji im je posle doneo kesu karamela, sto je za njih bio neverovatan dozivljaj (heeeeeeeej karamele) :)

Za Nemce je rekao da su ih se svi plasili jer su izgledali i ponasali se kao jedan - strojev korak, mrk pogled i bez pogovora stav.

Za cetnike je rekao da su mu se zgadili iz tri razloga. Prvi - posto su igrali kolo oko kuce jer je poginuo njegov najstariji brat (dete od 10 godina, navodno partizanski kurir). Drugi - jer su njega hteli da bace u bunar kad se rasplakao zbog toga. Treci - jer ih je video osamarene - tj video ih je kako nose okacene rance (zakljucane lancima) na ledjima koje nisu mogli da skinu dok ih ne bi Nemci otkljucali i dali im da se odmore.

Ah da, a kad sam ga pitao kakvi su Italijani bili kao vojnici - samo mi je rekao da cim se procuje da su partizani u blizini oni bi vikali mamma mia i bezali iz sela. :)

[Thunderstorm]

Fazon kao onaj italijan iz Alo Alo :D

[G!!!]

svi u hrvacku na letovanje! najlepse plaze more muzika ludilo

Морам ово са вама да поделим, зато што ме веома потресло. Јебо им пас матер нељудску... Боже мили, па после неко нек прича да нас не мрзе из дна душе... јбте, скењао сам се до бола.

[V] [V]

moze neki izvor ovog pisanja :|

tuzno je sto srbija i srbi nikada nije u potpunosti shvatila zlocine i nasa stradanja za vreme ww2, a nista se i dalje ne menja po tom pitanju

[Dule_smor]

evo ti izvor, prvi link kad na guglu ukucas general luzano

http://www.scribd.com/doc/56491898/Letter-of-Italian-Army-General-Alessandro-Luzano-to-Mussolini

[spo(ghost)]

hrvatski i srpski radikali bili su saveznici u drugom svjetskom ratu, no znali su se i međusobno boriti

NDH četnicima davala oružje i mirovine

Četnici su priznavali NDH, a vlasti NDH priznale su četnike kao partnere u borbi protiv partizana Četnici su priznavali NDH, a vlasti NDH priznale su četnike kao partnere u borbi protiv partizana piše goran kotur

U međunarodnoj politici savez je zajednica dvaju lopova koji su toliko duboko zavukli ruku u džep jedan drugome da odvojeno ne mogu opljačkati trećega, napisao je u Đavoljem rječniku američki pisac Ambrose Bierce.

U travnju 1942. godine došlo je do sporazuma između ustaških vlasti i četnika pod zapovjedništvom Uroša Drenovića s područja Mrkonjić Grada. Do kraja lipnja iste godine NDH se sporazumio s ozrenskim četnicima, trbavskim četnicima, četničkim odredima između Vrbasa i Sane, četničkim pukom „Manjača“, četničkim bataljunom „Obilić“, četničkim odredom „Borje“, zeničkim četnicima, Majevičkim četničkim odredom...

U svibnju 1942. godine su ustaške vlasti iz Knina počele razgovore s dalmatinskim četnicima, kao i s onima iz susjednih područja u Bosni, pa je u lipnju postignut dogovor. Četnici su, među ostalim, bili popustljivi i zbog mogućnosti povlačenja talijanskih postrojbi, koje su ih tada štitile, s dijela okupiranog područja NDH.

Veliki župan Velike župe Bribir i Sidraga, ustaški stožernik David Sinčić je 17. lipnja 1942. godine poslao iz Knina nadređenima brzojav: „Postignuta suradnja s četničkim vođama Bogunović, Đujić, Rokvić, Rađenović. Četnici po dogovoru sa mnom i dobivenim uputstvima idu prema Glamoču sastati se sa četnicima Drenovića i domobranima gdje odrediti plan daljnjih zajedničkih akcija.

Radi djelovanja proti partizana radi postignuća dodira s hrvatskom vojskom četnici izvršili napadaj na Peulje, Crni Lug, Grkovce, Podgoru, Tičevo malo i veliko uspjehom. Četnici za suradnju s nama i borbu proti partizana nemaju oružja, strijeljiva i hrane. Potrebito ih opskrbiti preko Knina ili u času dodira s našom vojskom u Glamoču. Radi potrebne oružane akcije naših domobrana iz Knina s četnicima prema Glamoču, Bosanskom Petrovcu, južnoj Lici, potrebno zapovjedničtvu sedme operativne zone u Kninu poslati pojačanja u ljudstvu, oružju, osobito strojnicama, bacačima mina i vojnim vozilima.

Četnici poveli akciju proti partizana iz Medka prema Strmici. Potrebno je povezati ovu akciju s akcijom naše vojske iz Gospića. Četnici očekuju za svoje akcije uputstva našeg vojničkog zapovjedničtva. Poruke slati preko Knina ili krilašima u Bosansko Grahovo kao što je već učinilo zapovjedničtvo trećeg vojnog zbora četnicima Branka Bogunovića. Gornje dostavite zapovjedničtvu trećeg vojnog zbora Sarajevo i Ministarstvu vanjskih poslova za Vrančića.“

Idućeg dana David Sinčić piše MUP-u NDH, Glavnom stanu poglavnika i drugim nadređenima: „Danas sam četničkim vođama izručio jednu makar skromnu količinu hrane, a naše vojno zapovjedničtvo stavilo im je na raspolaganje 20.000 metaka, 100 pušaka i 10 dobrovoljaca – puškomitraljezaca s oružjem.“

Njemački general, domobranski pukovnik i četnički zapovjednik Rade Radić

Veliki župan

David Sinčić nije bio slobodni strijelac. O svojim je aktivnostima redovito izvješćivao vodstvo NDH. U srpnju 1942. godine predložio je primjenu slične politike i u Lici, te promjenu u tamošnjem ustaškom vodstvu. Ubrzo je trideset- jednogodišnji Sinčić postao veliki župan Velike župe Lika i Gacka u Gospiću, te je tamo nastavio s istom politikom. „Jaz između partizana i četnika je neopisiv i neizgladiv. Ovaj jaz je zapravo jaz između Srba samih, koji se u međusobnoj borbi uništavaju“, objasnio je tada Sinčić polazišta svoje politike.

„Sad se baš završava u zajedničkoj suradnji uništenje tih partizanskih odreda. Ovaj posljednji događaj izazvao je osobito zanimljivu i novu sliku u Kninu. Kroz Knin su prolazili i prolaze oružani četnici. Njihovi vođe s oružanim pratnjama šetali su Kninom u društvu s našim ljudima i sa mnom te našim častnicima. Dolazili su s bombama i puškama u župu. Priređena je bila večera, gdje su bili njihovi vođe sa mnom i predstavnicima naše vojske.

Domobranski bojnik Emil Rataj, ustaški logornik Konstantin Urumović, četnički vojvoda Uroš Drenović, zapovjednik četničkog odreda “Petar Kočić” u Mrkonjić Gradu te ustaški kotarski predstojnik Marko Jungić, u Mrkonjić Gradu (Vrcar Vakufu) 1942.

Dolazili su njihove vođe u moj stan i sl. Dva tri beznačajna incidenta dogodila su se, ali su uzročnici kažnjeni koliko s moje, toliko s četničke strane. Svak je kažnjavao svoje. Bogunović je javno isprebijao neke svoje ljude, a tako isto i ‘četnički vojvoda’ Mane Rokvić“, izvijestio je 27. lipnja 1942. godine iz Knina veliki župan David Sinčić poglavnika NDH Antu Pavelića.

Glavni stan poglavnika je u lipnju 1942. godine uputio okružnicu u kojoj se precizira postupak oko pregovora s četnicima, koje je trebalo voditi po velikim župama. Ističe se da je dopušteno da četnici obnašaju samoupravnu vlast na područjima koja su držale četničke postrojbe, ali pod kontrolom vlasti NDH, te se zagovara suradnja četnika i oružanih snaga NDH protiv partizana. U jesen 1942. godine pri Ravnateljstvu za javni red i sigurnost MUP-a NDH osnovan je X. odjel zadužen za kontakte s četnicima.

Gotovo svi četnici na području NDH formalno su ili neformalno od polovice 1942. godine surađivali s NDH, bez obzira jesu li bili s njemačke ili talijanske strane crte razgraničenja. Četnici su priznali NDH, a vlasti NDH su priznale četnike kao partnere u borbi protiv partizana. Osim naoružavanja četnika, NDH je omogućavao zdravstvenu skrb za ranjene četnike poput one koje su imali ustaško-domobranski ranjenici. Članovima obitelji poginulih četnika obećana je socijalne skrb pod istim uvjetima kao i vojnicima u službi NDH.

Gvardijan, četniki vojvoda i njemački časnik u Karinu

“Antifašist” Draža

Prvi čovjek četnika Draža Mihailović se tijekom cijelog rata javno prikazivao kao antifašist, pa se morao javno praviti da ne odobrava što njegovi, makar formalno podređeni, zapovjednici rade. Dok je preko londonskog radija slao poruke da se ne ide u suradnju s ustašama, čini se da je podređenima zamjerao samo sklapanje pismenih ugovora s ustašama, a ne i samu suradnju s njima.

Može se reći da je Draža Mihailović prihvaćao suradnju s ustašama, ali mu je smetala formalna, službena i javna suradnja, pa su se stoga četnici u propagandi ograđivali od takvih odnosa s ustašama. Četnička je propaganda partizane često prikazivala kao hrvatski pokret koji je produžena ruka ustaša. Ustaše su pak izjednačavali partizane i četnike. Veliki neuspjeh četnika bilo je uključivanje većine hrvatskih Srba zajedno s Hrvatima u partizanske redove. Upravo su partizani zadali odlučujući udarac četnicima, koji se nakon bitke na Neretvi 1943. godine više nisu oporavili.

Vojnici NDH i četnici bili su saveznici zbog toga što su se u Drugom svjetskom ratu borili na istoj strani pod pokroviteljstvom istih gospodara. Naravno, surađivali su radi toga što su smatrali da se jedino zajedno mogu uspješno suprotstaviti partizanima. Bili bi saveznici čak i da niti jedan svoj dogovor nisu stavili na papir u obliku ugovora. Ni jedni ni drugi nisu bili oduševljeni suradnjom. Nisu se voljeli, ali su se borili na istoj strani. Za ustaše je suradnja s četnicima bila „državna nužda“.

Četnici su bili skloniji pregovarati s civilnim vlastima NDH i domobranima nego s ustašama. Nijemcima i Talijanima nije bilo u interesu da im se sluge međusobno ubijaju. Do kapitulacije Italije u rujnu 1943. godine četnicima su bliži bili Talijani, a ustašama Nijemci, da bi nakon toga i jedini i drugi došli pod njemačko pokroviteljstvo. Najveći protivnik suradnje s četnicima bio je Adolf Hitler. Međutim, Nijemcima je svaki vojnik na Istočnom frontu bio neophodan, pa su tijekom cijelog rata težili da na Balkanu bude što mirnije.

Ustaša i njegove žrtve

Hitler ih nije volio

Umjesto principa „živi u pusti druge da žive“ - kako je to naveo opunomoćeni njemački general u NDH Glaise von Horstenau - čini se da je praksa bila bliža principu „kolji i pusti druge da kolju“. Iako se u ustaško-četničkim ugovorima spominje i suzdržavanje od nasilja prema civilnom stanovništvu, suradnja nije spriječila daljnje zločine. Ustaški i četnički politički programi nastali su po vrlo sličnoj genocidnoj matrici.

U izvještaju Župske redarstvene oblasti u Omišu od 8. listopada 1942. godine MUP-u NDH o zločinima četnika u selima Gata, Naklice, Čišla, Ostrvica i Zvečanj stoji: „Protukomunistička milicija vjerojatno bi bila i dalje vršila slična djela, ali na povratku iz Ostrvice u selu Gatima sačekali su ih partizani, koji su prispjeli iz planine Mosor i dali im otpor, tako da su se milicioneri morali povući u pravcu Omiša, a na mjestu su ostavili mnogo plijena, koji su bili opljačkali po selima.”

Ne samo da su četnici zajedno s Talijanima prije zločinačke akcije nesmetano prespavali u Omišu, sjedištu Velike župe Cetina, već je za vrijeme akcije četnički štab ostao u Omišu, a četnici su i u povratku išli preko Omiša.

Bitke između ustaša i četnika

Tijekom Drugoga svjetskog rata bilo je i borbi između ustaša i četnika. Primjer toga je pohod „Crne legije“ na Drinu pod vodstvom Jure Francetića početkom travnja 1942. godine, nakon čega je 10. travnja poslao Paveliću čuturicu vode iz Drine.

Četnici su u kolovozu 1942. godine napali Foču koju su držale ustaško-domobranske postrojbe, te su nakon zauzimanja grada napravili masakr nad muslimanskim stanovništvom. Zabilježena je i velika bitka na Lijevče polju kod Banje Luke.

Ustaško-domobranske postrojbe početkom travnja 1945. godine teško su porazile četnike Pavla Đurišića, koji su se pokušali probiti put Slovenije. Zanimljivo je, međutim, da ustaško-domobranske postrojbe nisu onemogućile povlačenje drugih četničkih postrojbi, primjerice „dinarske četničke divizije“ pod vodstvom Momčila Đujića.

Edited March 25, 2013 by majebeni-marko

[SIN]

Pa to smo svi znali. A i vest je iz 2009.!

[prota_]

baš slatko što hoće da se operu preko naše grbače i da izjednače ustaše s četnicima.

to što je par neobuzdanih vojvoda prišlo ustašama iz nužde i neobuzdanosti, ne znači da je to bio stav četnika i da je iko odobravao i želeo saradnju s ustašama.

pogotovo ne znači da se mihailović pravio da mu smeta saradnja sa ustašama. ovde ispalo kao da bi i sam sarađivao s njima da mu se ukazala prilika.

[[BMF]Psycho]

Pobednici pisu istoriju jbg

[Lucky]

Naiđoh na ovo, možda bude zanimljivo nekome:

 

 

In which John Green teaches you about World War II, aka The Great Patriotic War, aka The Big One. So how did this war happen? And what does it mean? We've all learned the facts about World War II many times over, thanks to repeated classroom coverage, the History channel, and your grandfather (or maybe great-grandfather) showing you that Nazi bayonet he used to keep in his sock drawer and telling you a bunch of age-inappropriate stories about his harrowing war experiences. So, why did the Axis powers think forceful expansion was a good idea? (they were hungry). So why did this thing shake out in favor of the Allies? HInt: it has to do with the fact that it was a world war. Germany and Japan made some pretty serious strategic errors, such as invading Russia and attacking the United States, and those errors meant that pretty much the whole world was against them. So, find out how this worldwide alliance came together to stop the Axis expansion. All this, plus Canada finally gets the respectful treatment it deserves. Oh, and a warning: there are a few graphic images in this episode. Sensitive viewers may want to use caution, especially around the 9:15 mark.

 

[Dule_smor]

gle, peja nacrtan na tabli!

[[BMF]Psycho]

'nako, izvuko se na kraju.

[brue]

http://www.youtube.com/watch?v=P9g-1Yval1o

 

едит:

цео серијал на јутјубету. одлично.

Edited November 6, 2013 by brue

[cali]

Zanimljiv satiričan članak..

 

http://www.e-novine.com/stav/92743-Jeben-ivot-starih-nacista.html

 

..zasnovan na istnitim događajima

 

http://www.rts.rs/page/stories/sr/story/11/Region/1423697/Za+penzije+vojnika+NDH+45+miliona+evra.html?email=yes

[Dule_smor]

Ajde ovde kao, da ozivimo topik malo:). Btw, mislim licno da sere malo ovaj lik, ali nebitno, nek je i delic ovoga tacan.

 

http://srbinaokup.info/?p=26239

[Loopy]

Njegov stil pisanja mi smrdi.. Sto ti kazes, zanimljivo cisto u smislu sbbkbb, ali mozda bi i zvucalo uverljivije da nije pisano u takvom tonu.

[brue]

мени је цео Други светски код нас мучна тема и што се мене тиче треба га заувек и за свагда закопати и рећи да смо испали дебили.

 

Ако некога баш занима, ево онда линк за mother of all sites на задату тему:

http://www.znaci.net/

Edited February 6, 2014 by brue

[Dule_smor]

Umrla Drazina cerka.

 

http://www.kurir-info.rs/preminula-cerka-denerala-draze-mihailovica-clanak-1245385

[Dule_smor]

niko ne pomenu godisnjicu bombardovanja bga juce...sto rece neko, po medijima se ne moze zakljuciti da su nas bombardovali nemci, vec tamo neki fasisti i nacisti iz lalalenda

[Zwerko]

Interesantno su dodali u Warthunderu event po ovom pitanju, ima lep tekst:

 

 

By  Oleg "QuarterNinja" Hrustić

 

The attack on Yugoslavia and aerial bombing of Belgrade was directly influenced by a military coup d'état that was carried out on March 27th by a group of Royal Yugoslav Air Force and Yugoslav Royal Guard officers led by Brigadier General Borivoje Mirkovic which was opposed to a Tripartite Pact signing which in turn was done by the Yugoslav government once all of it’s neighbours had signed it.

The Coup d'état angered Hitler who took it as personal insult and and was so angered that he was determined, in his words, "to destroy Yugoslavia militarily and as a nation" (Jugoslawien militärisch und als Staatsgebilde zu zerschlagen), and to do so "without waiting for possible declarations of loyalty of the new government". On the same day he issued Führer Directive 25 which called Yugoslavia a hostile state. That day Hitler decided Belgrade would be bombed in retribution.

The Operation was carried out by the commander of Luftflotte IV, Generaloberst (General) Alexander Löhr who changed Hitler’s orders of the general destruction of Belgrade into military objectives at the last minute. The Germans had 2236 aircraft (1570 German and 666 Italian) including, He-111P, Ju-88A, Do-17Z, Ju-87B, Bf-109E, Bf-110C, S.79, G.50, CR.42 while the Royal Yugoslav Air Force had 494 airplanes, only 269 of modern type including the Hawker Fury, IK-2, IK-3, Hurricane Mk.I, Bf-109E, Blenheim Mk.I, Do-17K, S.79.

On 6th April 1941 07:00, a massive attack on Belgrade started and lasted for two days. The first waves of Ju-87 dive bombers which were tasked with the destruction of anti air defences were followed by level bombers, mostly Ju-88 and Do-17 which in the course of two days dropped between 215–360 long tons on the Yugoslav capital. Although tasked with the destruction of military and government targets, the Belgrade bombing destroyed objects like the National Library of Serbia which was hit by bombs and set on fire, in the process hundreds of thousands of books, maps, rare documents and medieval manuscripts were destroyed.

_{The bomb damaged Old Palace in central Belgrade; Bundesarchiv, B 145 Bild-F016226-0005A / CC-BY-SA}

Tasked with the defense of Belgrade was the elite 6th Fighter Wing armed with modern Bf-109E-3 and IK-3 fighters with the 2nd Fighter Wing armed with modern Bf-109E-3 and Hawker Hurricane fighters which joined the defense later in the day. Even with overwhelming odds against them, the Yugoslav pilots fought valiantly. They usually fought in small groups usually outnumbered 3 to 1 or more but still they kept coming until there were no more planes to fly and no more airfields to take off from.

This is a short extract told by kapetan I klase Milutin Grozdanovic. “At 06:30 a big formation of bombers flew over us, must be a hundred of them at least. As soon as we have seen them we jumped into our planes which were ready from 03:00 in the morning. We flew in pairs and after 2-3 minutes we managed to catch up with them. The Commander of the group Danilo Ðordevic as well as Božidar Ercigoj, Radoslav Stamenkovic and I attacked bombers, each of us attacked one. we had two cannons and two machine guns each.

After a short break at 10:00 we attacked German bombers again, there was so many of them, some were flying towards Belgrade, some were coming back, oh my god there is so many of them. On the return I’ve seen big group of 60-70 German Stuka dive-bombers. I attacked from distance of 20-30 meters not even using sights. We were so eager to fight that we didn’t care if we shot down plane or not, we just kept attacking until we run out of ammo. Then and only then I flew low towards the airfield to replenish the ammo and fuel and give a chance to other pilots to take off.”

In enduring the battles, lieutenant Vasa Kolarov managed to shoot down two Stukas, but German fighters got him. Heavily wounded he still managed to jump out of his plane. To intercept the last Luftwaffe attack at 16:00, April 6th Lieutenant Colonel Božidar Kostic commander of 6th Fighter Wing took off in his Bf-109E-3. In enduring the battle he managed to shoot down two enemy planes.

Unfortunately traitors in midst of army were doing everything in their power to undermine efforts of the Royal Yugoslav Air Force by guiding Germans to attack reserve airfields, ammo / fuel dumps and any other target worth of attacking. One of these traitors was captain Valter Kren who escaped to Vienna with a Potez-25 where he gave the enemy stolen plans of places of gathering and auxiliary airfields used by the Yugoslav Army.

_{Rogožarski SIM-XIV-H}

In the short April war, the Royal Yugoslav Air Force managed to shoot down around 95 enemy planes for loss of around 80 planes. Many bomber squadrons executed multiple attacks against targets in Hungary, Austria, Bulgaria etc. Most of the the Royal Yugoslav Air Force planes were destroyed either in combat, bombing or by its crews on the ground.

In the midst of the Belgrade bombing No. 37 Squadron of the Royal Air Force conducted two bombing raids on Sofia, the capital of Bulgaria. This was done as retaliation for the bombing of Belgrade. No. 37 Squadron, operating Vickers Wellington bombers flying from the Greece, conducted raids on 6–7 April and 12–13 April, dropping 30 long tons of high-explosive bombs on targets. These raids were carried out despite the fact that Britain was not at war with Bulgaria until 12th December 1941.

 

A dodace i oznake Kraljevine Jugoslavije:

 

[Dule_smor]

Fin tekst...btw, negde sam procitao da je par nasih bristol blenhajm aviona tog aprila '41 cak uspelo da se probije do temisvara i arada i tamo bombarduje aerodrome sa kojih su poletali nemacki avion