Pravopis i gramatika srpskog jezika
#1
Posted 17 September 2005 - 20:43
Velikim početnim slovom se pie:
1/ prva reč u rečenici
2/ prva reč nakon dve tačke kada sledi citat (upravni govor)
3/ prva reč u pismima nakon naslova, bez obzira postoji li neki znak interpukcije
4/ lična imena i prezimena
Miroslav Antić
5/ nadimci
J.J. Zmaj
6/ imena bogova (boanstava)
Zevs
7/ vlastita imena ivotinja i građevina
Sava centar
8/ imena pripadnika naroda
Srbin, Crnogorac, Hrvat, Makedonac...
9/ imena stanovnika gradova, krajeva, zemalja, geografskih područja, kontinenata
Subotičanin, Bačvanin, Balkanac, Evropljanin...
10/ imena nebeskih tela
Zemlja, Mesec, Sunce...
11/ imena kontinenata, drava, geografskih područja
Evropa, Srbija, Banat
12/ imena reka, jezera, mora, planina...
Tisa, Palić, Jadransko more, Tara...
13/ imena ratova, ustanaka, pobuna, velikih istorijskih događaja
Prvi svetski rat, Oktobarska revolucija...
14/ imena ulica i gradskih trgova, gde se kod vie reči samo prva pie velikim slovom osim u slučaju vlastitih imena
Bulevar Petra Karađorđevića, Ulica braće Radić...
15/ imena praznika
Prvi maj, Boić...
16/ nazivi preduzeća, ustanova, drutava, proizvoda (zvanični naziv)...
Srpsko narodno pozorite, Građevinski fakultet u Subotici, Zastava...
17/ nazivi knjiga, magazina, časopisa, novina...
Blic, Svet kompjutera, Igra staklenih perli...
18/ prisvojni pridevi stvoreni od vlastitih imenica (sufiksima) nastavcima ev, -ov, -in
Miloev, Brankov, Marinin...
Malim početnim slovom se pie:
1/ nastavak citata, ukoliko je bio prekinut umetnutom rečenicom (npr. radi objanjenja)
2/ nastavak rečenice nakon citata
3/ prisvojni pridevi izvedeni od vlastitih imenica nastavcima ski, -ki, -čki
srpski, evropski, palićki, kragujevački, praki
4/ zamenice va i vi kada se u pismu obraća grupi, a ne jednoj osobi
5/ titule kada se ne nalaze na početku rečenice
6/ imena proizvoda i fabrički modeli: vranac (vino), drina (cigareta), zastava (automobil), boing (avion). Ako se ime posebno ističe kao vrsta proizvoda ili zvanični naziv, onda se pie velikim slovom - Zastava (ili "Zastava") - posebna vrsta vozila
7/ nazivi dana u nedelji, meseci, i reči u naslovima OSIM prve i vlastitih imenica, odnosno reči koje se i inače piu velikim slovom po nekom od gore navedenih pravila.
NIKAD se ne piu velikim slovom samo zato to su u naslovu, kod nas takvo pravilo ne postoji, i pogreno je.
8/ imena jezika, bilo da se koriste kao pravi bilo kao poimeničeni pridev, UVEK se piu malim slovom: srpski, francuski, engleski, kineski jezik, isto kao recimo banjalučki ćevap, bečka nicla, pekinka patka itd
9/ imena prozivoda (milka, signal (pasta), simka, vranac (vino), bonuks, barbi ...) pisu se malim slovom.
10/ imena ratova, ustanaka, pobuna i slicnog (Prvi svetski rat, Drugi srpski ustanak...) se pisu velikim pocetnim slovom.
#3
Posted 17 September 2005 - 20:50
Znaci interpukcije su: tačka, tačka i zarez, zarez, dve tačke, tri tačke, navodnici, uzvičnik, upitnik (zagrade i crta).
Tačka ( . ) se stavlja na kraju izjavnih rečenica, potvrdnih ili odričnih.
Zarez ( , ) se koristi kada u rečenici elimo da odvojimo deo koji moe da čini zasebnu celinu. Ne odvaja se zarezom ono to u mislima čini tesno povezanu logičnu celinu, celinu koja bi ubacivanjem zareza mogla i da promeni značenje.
Zarez se stavlja radi odvajanja:
1/ nezavisnih delova rečenica kada oni nisu povezani veznicima
Sela je, uzela knjigu, otvorila prvu stranicu i započela čitanje.
2/ delova rečenica u suprotnosti
Očekivala je da će čitati o dalekim svetovima, a ne o izmiljenim stvorenjima. Htela je da prekine čitanje, ali joj se ipak dopala knjiga.
3/ rečenice u suprotnosti
Prva je počela da čita knjigu, ali je kasnije zavrila. On je tek stigao, a ipak je bio bri.
4/ inverznih delova rečenica, kada se zavisan deo rečenice nalazi ispred glavnog.
Mada je pročitala, nije mogla da prepriča knjigu. Ako eli, pomozi joj.
5/ reči i skupova reči pri nabrajanju.
Odlučila je i da pogleda film, i da poseti prijateljicu, i da napie domaći, i da posle svega toga izvede roditelje na večeru povodom njihove godinjice. Kao goste je pozvala Enu, Miu i klince.
6/ reči ili skupova reči koji su naknadno umetnuti u rečenicu. Ovde spadaju i vokativ i apozicija.
Ja sam, naravno, uvek u pravu. Doneću je i tebi, mama, ukoliko bude htela da je pročita.
7/ mesta i datuma
U Subotici, 4. avgusta 1975.
8/ uzvika
Eh, da mi je ova knjiga ranije pala aka. Ih, kao da bih je tada pročitala. O, pa moda i bih.
9/ umetnutih rečenica.
Kada sam ugledala knjigu, jedinu koja je od svih na polici imala pohabane korice, znala sam da je moram pročitati.
Dve tačke( : )
Dve tačke se stavljaju:
1/ ispred upravnog govora (ispred citata)
Rekla mi je doslovce: «Tu knjigu mora pročitati po svaku cenu».
2/ iza reči koje najavljuju nabrajanje čega, a ispred onoga to se nabraja
Pre nego to počne da čita mora: namestiti fotelju, doneti pokrivač, promeniti sijalicu i poneti čau soka.
Tri tačke( ... )
Tri tačke koristimo kada:
1/ deo teksta izostavljamo, bilo ispred ili iza navedenog teksta
2/ nabrajanju nema kraja
3/ je govor isprekidan (na mestu pauza u izlaganju)
***Polemiku da li se nakon tri tačke ostavlja prazan prostor ili ne ja ne mogu da reim, jer sam na raznim mestima čitala razna pravila. Potrudiću se u narednom periodu da pronađen neko vaeće pravilo, pa ću ovo dopuniti ;-) ***
Tačka i zarez ( ; )
Ovaj znak upotrebljavamo:
1/ između rečenica koje su manje povezane sa drugim u jednoj sloenoj rečenici.
Prepričala joj je ukratko knjigu, skicirala omiljene likove, zapisala adresu izdavača; nije joj pomenula s kim je juče videla.
2/ između grupa reči koje se razlikuju po srodnosti
Na kampovanje smo poneli majice, čarape, donji ve, haljinu, orc, pantalone; fotelju na naduvavanje, veliki duek, vreću i ator.
Navodnicima ( ) obeleavamo:
1/ citat.
Jednom prilikom Danilo Ki je rekao: Kada se jedna la ponavlja dovoljno dugo ljudi počinju da veruju!
2/ ironično upotrebljene reči.
Pa, poznata je stvar da su nai političari prave potenjačine.
Upitnik ( ? ) ćemo upotrebiti na kraju upitnih rečenica, uzvičnik ( ! ) na kraju onih koje izgovaramo povienim tonom. Ukoliko pitanje postavimo povienim tonom na kraju upitne rečenice stavićemo oba znaka i upitnik i uzvičnik.
Heeeeeej! Gde ste?! Uopte vas ne vidim!
Zagradu ( ) koristimo da bi odvojili objanjenje prethodnih reči ili neku dodatnu informaciju.
Takmičenje String (Subotica, 27. avgust 2005) je namenjeno neafirmisanim bendovima.
Crtica ( - ) se koristi
1/ umesto otvorenih navodnika u dijalogu, u tampanim tekstovima. Ukoliko se nakon upravnog govora rečenica nastavlja i tu je potrebno staviti crtu.
- Hoćemo li pokuati i bez njih? upitala je pomalo nesigurno.
- Hajdemo, nemamo ta izgubiti!
2/ kada se neto eli naglasiti.
Paljivo je hodala, da ne probudi ukućane iznenadio je bokal pun vode.
Doaptavali su se i razmenjivali papiriće, kad ispred njih se stvori asistent.
#4
Posted 17 September 2005 - 20:51
Tu su i admini da me zaustave, ako bude bilo potrebe.
#5
Posted 17 September 2005 - 20:57
Pravopisni znaci se od znakova interpukcije razlikuju po tome to se vezuju za reč, a ne rečenicu.
U pravopisne znake spadaju: tačka, dve tačke, tri tačke, crta, crtica, apostrof, zagrada, znak jednakosti, akcentski znaci, znaci porekla i genitivni znak.
Tačka ( . ) se upotrebljava:
1/ iza skraćenica
npr. itd. isl.
2/ iza rednih brojeva, osim kada se iza njih upotrebljava drugi znak (zarez, zagrada...)
Preletela je pogledom tekstove na 102, 103 i 104. stranici.
Dve tačke ( : ) se koriste:
1/ Između brojeva ili slova kada se iskazuje neki odnos.
Posle rezultata 61:27 sudija je odsvirao kraj.
Tri tačke (vidi znake interpukcije)
Crta ( ) se koristi:
1/ radi označavanja pravca kretanja
Subotica Beograd
2/ između brojeva, izostavljajući predlog do
Jedini na dobitnik Nobelove nagrad ez aknjievnost bio je Ivo Andrić (1892 1975).
Ukoliko se ispred prvog broja upotrebi predlog od, onda između brojeva NE koristimo crtu nego ispisujemo predlog do.
3/ Između dva ili vie imena koji su vezani pojmovi te tako čine jedan pojam
Večiti derbi Crvena Zvezda Partizan odraće se narednog meseca.
Crtica ( - ) se koristi:
1/ između delova polusloenica
foto-aparat,
2/ pri rastavljanju reči na slogove na kraju reda
3/ u rečima u kojima se prvi deo pie brojem, a drugi slovima
30-ogodinjak
4/ između skraćenica i njihovog nastavka
Po poslednjim izvetajima CNN-a
Zagrada ( ) se upotrebljava
1/ iza rednog broja ili slova kada se označava novi odeljak
1), 2), a), b), c), I), II), III)
2/ da označi oba (ili vie) oblika reči o kojoj se govori
Kada on(a) stigne dogovorićemo se o detaljima.
Apostrof ( ' ) se stavlja
1/ na mesto izostavljenih brojeva
'97.
2/ na mesto izostavljenog slova ili sloga
Da je znao ko će biti vođa puta odma' bi odustao od puta i rek'o im reč-dve o njemu.
Znak jednakosti ( = )
se koristi između reči koje je potrebno izjednačiti (npr. po značenju ili funkciji). Moe se čitati jednako, isto, jeste...
gladujem=predikat
patricij=plemić
Akcentski znaci
se upotrebljavaju u stručnoj literaturi, najčeće iz gramatike, pa i u običnim tekstovima kada je potrebno naglasiti razliku između reči koja je samo u akcentu.
Sām sam to uradio.
Dola je da dā prilog.
Znaci porekla ( > i < ) se upotrebljavaju u stručnim tekstovima.
Znak > se čita razvilo se u ili daje
Znak < se čita postalo je od
mojega > moega > mooga > moga
crnji < crn-ji < crn-iji
Genitivni znak ( )
Stavlja se iznad poslednji vokal genitiva mnoine da bi razlika između ovog i drugih oblika (najčeće genitiva jednine) bila uočljiva.
Iz primerć se moe zaključiti.
#6
Posted 17 September 2005 - 21:06
Rastavljeno se piu:
1) rečce ne kod negacija glagola
ne znam, ne moe, ne verujem.
Postoje 4 izuzetka i to su: NEĆU, NEMAM, NISAM i NEMOJ
2) odrične zamenice (niko, nita...) kada ih upotrebljavate sa predlogom
ni za koga, ni sa kim, ni za kojim, ni pred kakvim...
3) rečca LI u upitnim rečenicama, bez obzira da li se koristi skraćeni ili puni oblik
Da li si pročitao? Da l' će gledati? Bi li elela?
Sastavljeno se piu:
1) rečca ne kada uz imenicu ili pridev srasta u sloenicu
nepismen, nezreo, nepredvidiv, nesaglediv...
2) nazivi stanovnika mesta kada se imena mesta sastoje od dve akcentovane reči
Bjeloppoljac, Novosađanin...
3) imenice prepodne i poslepodne (popodne) kada se odnose na deo dana.
Bićemo tamo sutra popodne.
4) sloeni prilozi i predlozi
malopre, napamet, otprilike, povrh, uoči, ...
5) rečca naj u superlativu
najjači, nalepi, najdalji...
6) prisvojni pridevi izvedeni od naziva mesta i pojmova koja se sastoje od dve reči.
junomoravski, severnobački, belocrkvanski...
7) sloenice od dve reči sa jednim akcentom, u kojima je prva reč/prvi deo nepromenjen.
Beograd, paročistač...
S crticom između dva dela se piu sloenice u kojima se prvi deo ne menja po padeima, dok svaki od delova zadrava svoj akcent.
1) viedelni nazivi mesta
Ivanić-Grad, Herceg-Novi, auto-mehaničar...
2) dve vezane imenice (jedna blie određuje drugu) koje zajedno označavaju jedan pojam.
auto-put, ba-čarija, foto-amater...
#7
Posted 17 September 2005 - 21:08
#8
Posted 17 September 2005 - 21:16
Skraćenice se u srpskom jeziku mogu podeliti na dve grupe. U prvu grupu spadaju one koje nastaju prostim skraćivanjem reči (pri čitanju one se izgovaraju kao cela reč, bez skraćivanja), dok u drugu grupu spadaju one koje nastaju od prvog slova ili sloga svake od reči u vieslonim izrazima (čitaju se različito, to će biti objanjeno).
A/ Skraćenice koje nastaju prostim skraćivanjem moemo podeliti na:
1/ one kod kojih se skraćivanje označava tačkom
tj. (a ne t.j. to jest), str. (strana), br. (broj), ul. (ulica), v.d. (vrilac dunosti), npr. (na primer), dipl.ing. (diplomirani inenjer, skraćenice koje označavaju struku), itd. (a ne i.t.d. i tako dalje)...
Skraćenice za vlastita imena obavezno se piu sa tačkom: V.St. Karadić (Vuk Stefanović Karadić), J.J. Zmaj (Jovan Jovanović Zmaj), g. (gospodin)
2/ one kod kojih se ne stavlja tačka; skraćenice za mere, veličine, novčane jedinice, titule...
cm (centimetar), t (tona), mg (miligram), dcl (decilitar), USD (američki dolar), EUR (evro), dr (doktor), mr (magistar)...
Bez tačke se piu i skraćenice: gđa (gospođa), gđica (gospođica).
B/ Skraćenice koje nastaju od prvog sloga ili od slogova svake reči koja se skraćuje
1/ one koje treba čitati punim rečima i piu se bez tačke
UN Ujedinjene nacije
MMF Međunarodni monetarni fond
O Osnovna kola
SCG Srbija i Crna Gora
2/ one koje vremenom postanu prihvaćene kao reči, pa se čitaju kako su pisane i menjaju se po padeima:
SAD (poseta SAD-u, povratak iz SAD-a, pregovori sa SAD-om...)
3/ one koje su preuzete iz stranih jezika, piu se kako se čitaju i takođe se menjaju po padeima
Od Unicefa je stigla pomoć.
Uneskov trud je evidentan.
#9
Posted 17 September 2005 - 21:19
Svaki jezik koristi i reči koje su preuzete iz drugih jezika, pa tako i na. Ove reči su vremenom prilagođene naem jeziku i često su toliko odomaćene da ih i ne primećujemo pri govoru. Neke od njih su čarapa, čarav, sapun... Međutim, postoje i reči koje se nisu odomaćile, reči koje osećamo kao tuđe i koje stvaraju polemike oko toga kako ih pisati. Postoje pravila za pisanje tuđica.
1/ Reči iz klasičnih jezika (latinskog i grčkog)
Piu se onako kako se izgovaraju. Odomaćile su se i prilagodile duhu jezika, najčeće u naučnoj terminologiji, no i u svakodnevnom govoru.
Hemija, Aristotel, Vavilon, instrument, astronomija, lavabo, rezervacija, epitel, epoha...
2/ Reči iz tzv. ivih jezika
a/ geografska imena koja su prilagođena duhu naeg jezika piu se (bilo ćirilicom ili latinicom) fonetski.
Minhen, Njujork, Mađarska, Rim, Solun, Venecija, Budimpeta, Okajama...
b/ vlastita imena
fonetski (bez obzira na pismo) (pri prvom pominjanju u zagradi se ispisuje izvorno ime)
Dostojevski, Gogolj, Jesenjin, Janevski...
c/ zajedničke imenice i pridevi
piu se fonetski, ali prilagođeno naem pismu i naem glasovnom sistemu.
Navedeni primeri će pokazati da se u originalu reči drugačije izgovaraju, ali na jezik nema takvih znakova ili glasova.
Banka, ambalaa, spiker, tvist, rokenrol, bife, intervju...
#10
Posted 17 September 2005 - 21:27
Now die all you h8rz...!!! (:
btw, najvazhnije pravilo
Slovo
se pie kao i nikako drugačije (tipa sh, ss)
Đ se pie kao đ i nikako drugačije (tipa dj)
se pie kao i nikako drugačije (tipa zh, zz)
Ć se pie kao ć i nikako drugačije (tipa tj, ty, cc)
Č se pie kao č i nikako drugačije (tipa ch, cc)
C se pie kao c i nikako drugačije (tipa tz)
O se pie kao o i nikako drugačije (tipa 0)
F se pie kao f i nikako drugačije (tipa Ph)
E se pie kao e i nikako drugačije (tipa 3)
A se pie kao a i nikako drugačije (tipa 4)
gramatika stizhe u drugom delu nekom...
#11
Posted 17 September 2005 - 21:31
btw, najvazhnije pravilo
se pie kao i nikako drugačije (tipa zh, zz)
aj ne smaraj...
#12
Posted 17 September 2005 - 21:35
Sorry.
#13
Posted 17 September 2005 - 21:40
Jel moze jedno glupo pitanje? Imam naime sledeci problem: zeleo bih da pishem sve po pravopisu, trudim se da pravim shto manje gramitchko/pravopisnih greshaka, no nikako ne mogu da pishem "sh" i ostala srpska slova sa ruskom tastaturom... Srpsku tastaturu ovde nemam, a i da je imam bojim se da ne bih mogao da "zongliram tastaturama" dok sam na netu.
Sorry.
Znam da smaram, ali nisam video nigde pitanje, sem prvog, a ako si na to mislio...
Kao ni ti, ni ja ne mogu da se odviknem od sh, ch, zh, pa i Ph...
To jeste pravopisna greshka, ali niko nije savrshen, zar ne...? (;
#14
Posted 17 September 2005 - 21:40
#16
Posted 17 September 2005 - 21:45
#17
Posted 17 September 2005 - 21:51
#18
Posted 17 September 2005 - 21:52
#19
Posted 17 September 2005 - 21:55
0 user(s) are reading this topic
0 members, 0 guests, 0 anonymous users












